Na današnji datum službeno je bio ozakonjen medicinski fašizam.

Čini se, iz ove perspektive, kao neka noćna mora, kao da ničeg nikad nije ni bilo. Kao da nije ni bilo perfidne diskriminacije argumentirane glupostima a la crtić ,A je to’.

Kao da nije nikad bilo psihičkog terora, kod nekih nesretnika u određenim branšama poput medicine čak i stvarnih ucjena i pritisaka da se uzme sporni pripravak ili nisu smjeli raditi.

Ah, da su ljudi koji su pokleknuli mogli prozreti koliko su isprazne i nezakonite prijetnje njihovih poslodavaca bile, koliku su moć imali u svojim rukama! Da su se samo sjetili i okuražili organizirati i suprotstaviti pa makar u malih grupama od par ljudi i zatražiti pisani trag tih ucjena, zaprijetiti im odvjetnicima, druga strana bi se povukla. Ali, paralizirano stanje uma, zastrašeno i manipulirano perfidnim igrokazom svih službenih medija nije to bilo u stanju i izigrani su na lak i jeftin blef.

Nemojmo zaboraviti koliko smo blesavi i naivni bili.
Nemojmo zaboraviti kako smo se lako predali. Kako smo hodali kao idioti naokolo s licima pokrivenim brnjicama, tim ultimativnim simbolom dehumanizacije i otuđenja.

Sjetite se kad biste ušli izvana s hladnoće u zagrijani prostor i morali navući tu ponižavajuću krpu preko lica, koja bi se ubrzo navlažila i zapljuvala dok ste hodali po institucijama! Koliko kašlja i bakterijskih infekcija je ta odvratna sužanjska lakrdija uzrokovala, a onda bi se i to pripisalo koroni.

Cijelo tijelo i um vrištali su NE!

Ovo je van svake pameti, ovo ne može biti ni korisno ni zdravo!
Ali, bili smo slabi, indoktrinirani, zbunjeni, zaplašeni.

Jednako lako predali smo i našu djecu u njihove kandže, roditeljski zaštitnički instinkt je potpuno zakazao. Pustili smo da ih maltretiraju, guše slinavim maskama, testiraju glupavim tzv. testovima, zatvaraju na puste tjedne u kuće daleko od škole i sporta na same naznake ,,pozitivnog“ testa kod bližnjih ili u razredu.

Zašto su se roditelji predali? Zašto nisu barem svoju djecu zaštitili od tog smišljenog ludila?

Zašto je bilo toliko roditelja i nastavnika, naših kolega i prijatelja, koji su kao pravi mali naci poslušnici sami jedne druge cinkali, prozivali, pozivali na poslušnost, tražili sankcije po školama i mjere po razredima, nikad nam to neće biti jasno.

Ali jasno je u ovom trenutku kao dan da će se svi, i nalogodavci i provoditelji, i veliki i mali igrači izvući bez reperkusija, bez kazne, bez makar i javnog verbalnog pokajanja, isprike….sve, sve će im, izgleda, proći.

Jer, službeno, greške nikad nije ni bilo.
Ni oko mjera, a kamoli oko agresivne cjepne kampanje.
Službeno je i dalje sve, baš sve bilo legitimno i opravdano.

Kovid teatar i ludilo u roku keks zamijenile su nove krize i šize, proxy rat u Ukrajini, klimatske agende, zelene agende, toplotne peke i olujne superćelije, ,,prirodne“ vremenske nepogode, euro i priprema digitalne valute, demonizacija mesa i veličanje proteina iz buba u prehrani, fabricirane pošasti stoke i njihova egzekucija, najnoviji genocid u Gazi – puno sadržaja za raju vješto priučenu na drame, krize i probleme.

Skrenula se lako i učinkovito pažnja s najvažnije i najrazornije manipulacije i medicinskog eksperimenta ikad s kojom se započelo prije nepune 4 godine i s čijim najgorim posljedicama prevareni ljudi moraju dalje živjeti, razbolijevati se, a neki i umirati iznenada ili polako od turbo tumora.

Ljude su stisnuli egzistencijalni problemi, uništava ih i fizički i psihički bolesno visoka umjetna inflacija, gledaju kako da prežive i sebi i svojima osiguraju najpotrebnije.

Stvorilo se konstantno nestabilno, nesigurno i prijeteće ozračje u kojem sva ograničenja sloboda i prava prolaze i ništa se ne propitkuje.

,,Ne bavi se besposleno teorijama urota, ne pametuj kao da ti znaš bolje od autoriteta i stručnjaka, ne lupetaj i ne fantaziraj, radi nešto korisno, gledaj da preživiš!“, govore nam.

Ne shvaćaju i dalje da upravo takvim negiranjem i pasivnošću neće osigurati preživljavanje na duge staze.

Mnogi od njih i dalje neće ništa shvatiti jer, niti su željeli tad, niti žele sad i to moramo prihvatiti. Na kraju balade najteže je pogledati činjenicama i istini u oči i shvatiti da su se donosile grozno pogrešne odluke.

Nastavit će zatvarati oči, sve je to postala ,netema’.
Družimo se i dalje s nekim ljudima s kojima smo sigurno u najgorem periodu kovid torture bili u nategnutim i neprirodnim odnosima, jer dok smo pokislo pili kavu, o čemu smo s njima mogli razgovarati?
Oni su slušali stručnjake, oni su radili kako im se reklo, oni nisu imali problem, problem smo imali samo mi.
I to moramo shvatiti.
Ti ljudi i mi živimo u paralelnim svemirima dijametralno suprotnih izvora informacija i saznanja, naši problemi nisu bili i njihovi, naše istine nisu bile i njihove, naši strahovi nisu bili i njihovi…oni jednostavno nisu znali niti htjeli znati ono što smo im pokušali reći, zidovi su podignuti, u rovove smo ukopani.

Bez obzira na sve, tu smo gdje smo sad.

Što nam dalje globalisti pripremaju, samo možemo naslućivati, mada se jasno naziru obrisi njihovih dijaboličkih planova.
Znamo da se otpor mora pružiti, bez obzira na sve, moramo opstati već nekako, kako tko već zna, umije i može.

Kako poslovica sama kaže, sreća hrabre prati, pa pokušaimo biti i dalje hrabri i snažni, unatoč tome što smo umorni od svega, umorni od uzaludnog uvjeravanja, upijanja informacija, beskrajno ogorčeni zbog ljutnje, nepravde, međusobnih borbi i podmetanja, umorni od neprestanih kriza.

A globalistička mašinerija je i dalje postojana i polako melje i ruši sve pred sobom.

U ime istine, slobode i dobra koji, ako je kozmičke pravde, u jednom trenutku ipak moraju prevagnuti, poslušajmo još jednom Dr. Tess Lawrie kako recitira dirljivu ,,Himnu za pravdu” autorice Margaret Anna Alice, posvećenu zločinu protiv čovječnosti počinjenog u ime borbe protiv korone.

Nadajmo se da će neprijatelje čovječanstva ipak sustići karma koju zaslužuju, barem u ime onih koji zbog njih više nisu s nama…