Kako se bliži kraj ljeta i beskrajno dugih, dodatno produženih ljetnih praznika, sigurni smo da su roditelji na izmaku snaga i jedva čekaju da krenu škola i vrtić.

Naravno, puno je lakše onima čija djeca mogu cijelo ljeto provesti negdje na moru ili bar na selu nego se dosađivati negdje na usijanom asfaltu ili pak u stanovima pod klimom, ako je sreće.

Ali i kod djece koja imaju tu sreću i privilegiju biti uz more dva mjeseca, očita je dosada i zasićenost tom povlasticom koju više niti cijene niti koriste kako treba. Uvijek je tako u životu, da ne cijeniš kad nešto imaš u izobilju. Obijest, lijenost, spavanje do podne, lijeganje debelo iza ponoći, nešto malo kupanjca u poslijepodnevnim satima i druženje s vršnjacima ako imaju s kim i ako im se uopće da.

I tu dolazi na velika vrata razlog zbog kojeg pišemo ovaj tekst: pretjerano buljenje u ekrane, famozne i neizbježne ekrane mobitela, tableta i laptopa.

Svjesni smo koliko su klinci ovisni o tim površnim i često zaglupljujućim sadržajima, ali ne znamo više što napraviti u vezi toga. Kvragu, i sami visimo svaki čas na fejsu ili whappu i hranimo se instant informacijama koje najčešće nestanu iz glave taj tren kad ih preletimo i pročitamo.

I nama odraslima je teško danas uzeti knjigu u ruku, nemamo više ni koncentracije ni živaca za to, bar smo tako sebe uvjerili. Ali, kad si uspijemo dati priliku i uživjeti se u neko odlično štivo koje vuče na još, sjetimo se koliko je to fenomenalan osjećaj.

Mobiteli i tableti su prokletstvo ovog modernog tehnološkog doba koje najviše štete radi upravo djeci, pogotovo onoj malenoj, predškolskog i nižeg školskog uzrasta, jer njima se mozak tek razvija.

Oni nemaju prilike razvijati maštu i kreativnost koji smo mi kao djeca imali, kad nam je bilo dosadno pa smo izmišljali razne igre i načine kako se zabaviti, sami ili u društvu.

Mala djeca danas doslovce vrište kad im oduzmemo mobitel ili tablet, vrište jer je to za mozak isto kao kad narkomanu oduzmeš sljedeći šut. Doslovce isto.

U priloženom videu mi je, osim vrištanja, bacanja stvari i tantruma, strašna scena gdje vidimo dijete kako praznim prstićima zamišljeno skrola po mobitelu kad ga nema u ruci.

IPad kids ili Generation Alpha, naši najmlađi, djeca do nekih 12 godina, toliko su ovisni o gadgetima da se to već drastično odražava i na njihovu sposobnost usvajanja gradiva u školi, praćenja nastave, čitanja, motorike pisanja i koncentracije uopće.

To su prve generacije djece kojima su ekrani zamijenili tete čuvalice.

Dobar dio te djece nije nikad iskusio kako je to igrati se vani, zamazati se u blatu i prašini u žaru igre s vršnjacima. Roditelji, umorni od konstantnog stresa uslijed žongliranja posla i svih ostalih obaveza u ovom prijetećem i anksioznom svijetu, otišli su linijom manjeg otpora i maloj djeci u ruke tutnuli ekrane s crtićima, igricama, manje ili više nasilnim, i bedastoćama s TikToka i sličnih društvenih mreža, kako bi ih smirili i mogli i sami predahnuti. Ali to vrzino kolo, ta spirala tehnološkog zla samo se ubrzava i sve je teže iskočiti iz te centrifuge.

Dokazano je da djeca uslijed pretjeranog gledanja u ekrane sve lošije prolaze u školi. Dok istovremeno izuzetno spretno manevriraju po ekranima i navigiraju aplikacijama, propadaju im osnovne vještine pisanja i čitanja te razumijevanja pročitanog. Doslovce više nisu ni u stanju dulje držati olovku i pisati.

U videu imamo svjedočanstva učitelja koji tvrde da su im malim učenicima mišići u šakama zakržljali, a neki tvrde da su im učenici 7.r. na razini onih iz 4. r. , a to su naši budući liječnici, učitelji, medicinske sestre, pravnici, inženjeri….

Još jedna zanimljiva opservacija u videu je i to da, budući da su ih odgajali ekrani kojima nije do njih stalo jer su zamijenili ljude koji su to prije radili, ta djeca odrastaju i sama tako da ih nije briga za nikog, nemaju empatiju, ne poštuju autoritete i iznimno su bezobrazni.

Studije tvrde da, ako vam djeca provode više od dva sata pred ekranom dnevno, a nisu li to sva djeca, velika je vjerojatnost da će imati emocionalnih, socijalnih problema te problema s pažnjom.

Oni nisu u stanju naučiti se socijalnim vještinama i empatiji jer pred njima nisu osobe, živi ljudi u interakciji, ne znaju čitati lica, mimiku. Ne znaju kontrolirati ljutnju, bijes i gnjev, niti se učiti strpljenju jer smo ih mi naučili da sve dobiju sad i odmah.

Ne dobivaju ni prilike suočiti se s izazovima i kako procesuirati loše i teške emocije. Do pete godine 90 posto dječjeg mozga već je razvijeno pa sad samo zamislite kako sati i sati svakodnevnog buljenja u ekrane utječe na mozak male djece jasličkog i vrtićkog uzrasta i koje nepopravljive posljedice ostavlja na njihovu psihu i mentalni razvoj.

Toj djeci je ubijena svaka mašta i kreativnost koju mogu razvijati SAMO igrajući se pravim igračkama i međusobno u živoj interakciji.

Ta naša djeca postaju usamljena, nepovjerljiva, strašljiva, pasivna, anksiozna, depresivna te pate sve više od ADHD-a i drugih mentalnih i psihičkih poremećaja.

A najveća ironija od svega je što su izumitelji iPada, mobitela i kompjutera uopće, velike tehnološke njuške poput Steve Jobsa i drugih, sami svojoj djeci zabranili njihovo korištenje, ili im to dopuštaju u jako maloj mjeri, budući da su znali kakav ovisnički stroj su izumili.

To im je i bila svrha i namjera, očito.

Takvi umjetni i izmišljeni stimulansi u smislu boja, glazbe, napadnog i adrenalinom nabijenog sadržaja čine dječji mozak imunima na pravu stvarnost oko njih koja je posljedično blijeda i dosadna u usporedbi s onim što gledaju na tim prokletim ekranima. Hipnotizirani su i ovisni, treba im sve veći i jači fiks.

Budući da ih odgajaju algoritmi, stvarnost im je potpuno nezanimljiva i neprivlačna.

A polako prelazimo i na višu razinu gdje se zbog VR kamera i umreženih višesatnih igrica djeci doslovce miješaju virtuala i stvarnost i sve se više i u stvarnom životu ponašaju kao da su u igrici.

Između ostalog, djeca su na tiktoku i you tube izložena i poremećenim verzijama najdražih crtića poput npr. Pepe Pig te se i na taj način svi gnjusni sadržaji polako normaliziraju, što vidimo i u nasilnoj propagandi rodne ideologije. A sve osobno što objave i uploadaju znamo da može skinuti i zloupotrijebiti bilo tko.

Roditelji! Znamo koliko vam je teško danas s djecom izaći na kraj i lakše ih je pustiti da satima vise na ekranima. Ali ipak pokušajte! Ekrani mogu biti korisni i imaju i svoje dobre strane kod učenja, zabave i pristupa informacijama, ali oni su samo ALAT koji koristimo! Ne dopustimo da ti alati nas kontroliraju!

Pokušajte ih zainteresirati za druženje s drugom djecom, dajte im loptu i pokažite što mogu s njom, odvedite ih u prirodu, pustite ih da se istutnjaju kad im oduzmete ekran i ne posustajte odmah!

A kad se npr. kartaju s društvom ili u ruke uzmu pravu knjigu, neki roman, pohvalite ih i motivirajte da to rade barem pola sata dnevno. Znamo iz iskustva koliko su zahtjevne i izazovne te bitke, ali bar se malo potrudimo spasiti ih da ne postanu i odrastu kao generacija pogubljenih zombija bez mašte, empatije, socijalnih vještina te mogućnosti kritičkog mišljenja i procesuiranja informacija!

Sjetimo se samo kako smo mi, današnji roditelji, generacije 70tih i 80tih, odrastali bez ičeg i bili smo sretni…ha ha….nismo imali ništa i bili smo sretni.

Pa da budemo malo cinični i sarkastični: u ovom kontekstu to je čak bilo dobro.

https://www.facebook.com/share/v/XCnH7iUYVUf2ajXb