PREDMET: – obavijest članovima Sindikata o podnošenju Prijedloga za pokretanje

postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske pojedinih

odredaba Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama

( NN 155/2023 )

Obavještavamo cijenjene članove da je Sindikat Prosvjetitelj 28. svibnja 2024. godine

sindikat u suradnji s policijskim Sindikatom slobode, prava i jednakosti policijskih

službenika i sindikatom Hrvatski radnik podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske

prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske

Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama ( NN 155/2023 ), a koji je

Hrvatski sabor donio na sjednici 15.prosinca 2023. godine.

Sporne točke na koje smo se fokusirali su ustavnosti odredbe o ocjenjivanju

učinkovitosti rada službenika i namještenika (čl.10.), odredbe o promicanju u plaći na

temelju ocjene učinkovitosti rada (čl. 29.) te čl. 46. Zakona.

Smatramo da Zakon u tim odredbama predstavlja značajnu prijetnju i ruši temelje

postojećih prava za oko 244 000 službenika i namještenika.

Osobito problematičnom i opasnom smatramo odredbu čl. 10.st.6. i st. 7. Zakona

kojom se uvodi još jedan dodatan način prestanka državne i javne službe, a to je da

državnom ili javnom službeniku i namješteniku koji je ocijenjen godišnjom ocjenom

učinkovitosti rada „ne zadovoljava“ prestaje služba.

Iz te odredbe proizlazi da je za prestanak državne i javne službe

dostatna samo jedna negativna ocjena „ne zadovoljava“ koju bi dao čelnik državnog

tijela ili čelnik javne službe odnosno osobe/osoba koje oni ovlaste za donošenje odluke

o ocjeni učinkovitosti rada službenika i namještenika za prethodnu kalendarsku

godinu.

Posebno zabrinjavajuće je i to što Zakon ne predviđa nikakve mehanizme pravne

zaštite u odnosu na ocjenu „ne zadovoljava“ donesenu od strane čelnika državnog

tijela ili javne službe.

Zakon uopće ne donosi razrađene kriterije ocjenjivanju učinkovitosti rada, nego u čl.

10.st.8. i st.9. propisuje donošenje dviju različitih uredbi o postupcima, kriterijima i

načinu ocjenjivanja. Za službenike i namještenike u državnim tijelima uredbu bi

trebalo predložiti tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, a za

službenike i namještenike u javnim službama tijelo državne uprave nadležno za rad.

Naš sindikat smatra da ovakvo zakonsko rješenje po kojemu se donose posebne uredbe

za državnu i javne službe od strane različitih tijela državne uprave može dovesti do

različitog postupanja u istim situacijama.

Smatramo da osnovni kriteriji za ocjenjivanje moraju biti propisani Zakonom, dok bi

se uredbama moglo prepustiti samo uređivanje postupka i načina ocjenjivanja koji se

razlikuju ovisno o tome radi li se o državnoj ili javnoj službi, uzimajući u obzir

specifičnosti svake od njih. Smatramo da nedostatak zakonom utvrđenih granica kod

ocjenjivanja učinkovitosti rada službenika i namještenika, odnosno prepuštanje

izvršnoj vlasti da u cijelosti podzakonskim aktima regulira predmetnu materiju,

osporavane odredbe čini protivnim Ustavu Republike Hrvatske jer Vlada prema

vlastitom nahođenju uredbama uređuje materiju koja je morala biti uređena zakonom.

Godišnja ocjena učinkovitosti rada službenika i namještenika iz čl. 10.st.1. i st.2.

Zakona ima izravan utjecaj na visinu plaće tako da službeniku i namješteniku raste

plaća stjecanjem prava na dodatak na plaću na temelju ocjene njegove

učinkovitosti rada, a visina dodatka na plaću određuje se prema ukupnom broju

bodova ostvarenih na temelju godišnjih ocjena učinkovitosti rada u skladu s

odredbama Zakona.

Člankom 19. Zakona je propisano da službenik i namještenik stječe 6 bodova kada je

za prethodnu kalendarsku godinu ocijenjen ocjenom „izvrstan“, 4 boda kada je za

prethodnu kalendarsku godinu ocijenjen ocjenom „naročito uspješan“, 2 boda kada je

ocijenjen ocjenom „uspješan“, dok službenik i namještenik koji je ocijenjen ocjenom

„zadovoljava“ ili „nije zadovoljio“ ne stječe bodove.

Zakon je pored vrlo visokih kriterija za stjecanje prava na dodatak na plaću za

učinkovitost rada propisao člankom 29. Zakona daljnje ograničenje rasta plaće.

Ograničenje promicanja u plaći

Članak 29.

(1) Tijekom jedne kalendarske godine najviše 5 % od ukupnog broja zaposlenih

službenika i namještenika državnog tijela ili javne službe može dobiti ocjenu

»izvrstan«.

(2) Tijekom jedne kalendarske godine najviše 15 % od ukupnog broja zaposlenih

službenika i namještenika državnog tijela ili javne službe može dobiti ocjenu »naročito

uspješan«.

Sindikat smatra da je Zakon odredbom čl. 29. unio diskriminatornu formulu te

ustavnopravno neprihvatljivo ograničenje broja službenika i namještenika državnih

tijela i javnih službi koji mogu biti ocijenjeni ocjenom „izvrstan“ i ocjenom „ naročito

uspješan“ te se time narušava princip „ista plaća za isti rad“.

Osporena odredba čl. 29.Zakona stavlja u neizvjestan i nejednak položaj veći broj

građana, oko 244 000 službenika i namještenika, bez obzira na objektivnu učinkovitost

njihovog rada koja opravdava ocjenu „izvrstan“ ili ocjenu „ naročito uspješan“, jer

njihovu ocjenu dovodi u vezu s ukupnim brojem zaposlenih službenika i namještenika

državnih tijela ili javne službe.

Podnesenim prijedlogom smo ukazali kako prilikom primjene osporene odredbe čl.

29.st.1. i st.2. postoji objektivna opasnost da u skupini od najviše 5 % odnosno 15%

od ukupnog broja zaposlenih službenika i namještenika državnog tijela ili javne

službe koji će biti ocijenjeni najvišim ocjenama „izvrstan“ i „naročito uspješan“ neće

biti pomoćnog i tehničkog osoblja nego da će najviše ocjene biti rezervirane za

visoko kvalificirani stručni kadar državnog tijela ili javne službe.

Smatramo kako ocjenjivanje učinkovitosti rada službenika i namještenika jednom

godišnje za prethodnu kalendarsku godinu ima tako dalekosežne posljedice da, među

ostalim, ugrožava akademske slobode i sveučilišnu autonomiju.

Uvođenjem još jednog dodatnog sustava ocjenjivanja i nagrađivanja Zakonom o

plaćama u državnoj službi i javnim službama, pored onog propisanog Zakon o

visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ( NN 119/22), nastavnike i

znanstvenike se stavlja u nepovoljniji položaj te se, de facto, otvaraju vrata političkoj

kontroli sustava visokog obrazovanja i znanosti. Umjesto zajamčene slobode

znanstveno istraživačkog rada, nastavnike i znanstvenike se učestalim ocjenjivanjem

usmjerava na borbu za sigurnost radnog mjesta.

Također smatramo da se bit propisanog sustava ocjenjivanja se svodi na

stavljanje cijelog sustava pod izravnu političku kontrolu izvršne vlasti pod krinkom

potrebe ocjenjivanja učinkovitosti rada.

Godišnje ocjenjivanje nije moguće sagledati bez implikacija političke kontrole od

strane izvršne vlasti koja ima takav doseg da jednom negativnom ocjenom dovede u

pitanje radno pravni status, odnosno radno mjesto profesora, nastavnika,

znanstvenika, kulturnih radnika itd.

Svi ćemo biti izloženi opasnosti od otkaza koji nam može dati čelnik tijela (dekan,

ravnatelj, ravnatelj ustanove itd.) na temelju jedne jedine negativne ocjene bez

mogućnosti ulaganja učinkovitog pravnog lijeka na godišnju ocjenu. U tom slučaju

jedino preostaje pokrenuti radno pravni spor prema općim propisima o radu, a koji,

bez obzira na propisanu žurnost postupanja, traju godinama.

Zakon je svojim osporavanim odredbama dao širok prostor raznim potencijalnom

zlouporabama pozicija moći i političkom utjecaju na državne službenike i

namještenike u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, osnovnim i srednjim školama

te u kulturi i umjetnosti.

Jednako tako, upitan je i smisao prigovora na godišnju ocjenu s obzirom da je

Zakonom propisan maksimalan postotak službenika i namještenika koji mogu biti

ocijenjeni godišnjom ocjenom „ izvrstan“ i „naročito uspješan“. Iz Zakona ne proizlazi

mogućnost promjene godišnje ocjene jednom kad Povjerenstvo po uloženom

prigovoru utvrdi da određeni službenik ili namještenik zaslužuje npr. ocjenu

„izvrstan“, a osobito u slučaju ako je kvota, odnosno maksimalni postotak službenika i

namještenika koji mogu biti ocijenjeni godišnjom ocjenom „izvrstan“ već popunjena.

Jedino bi sustav ocjenjivanja koji bi zakonom bio ustrojen kao sustav uzajamnog

(obostranog) ocjenjivanja mogao ispuniti očekivani kriterij objektivnosti i pravičnosti

godišnje ocjene službenika i namještenika.

Takav bi sustav uzajamnog (obostranog) ocjenjivanja, pored ocjene učinkovitost rada

službenika i namještenika ocijenio i kvalitetu rukovođenja uzimajući u obzir ocjenu i

mišljenje podređenih službenika i namještenika koje se ocjenjuje.