Ocjena ustavnosti
PREDMET: – obavijest članovima Sindikata o podnošenju Prijedloga za pokretanje
postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske pojedinih
odredaba Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama
( NN 155/2023 )
Obavještavamo cijenjene članove da je Sindikat Prosvjetitelj 28. svibnja 2024. godine
sindikat u suradnji s policijskim Sindikatom slobode, prava i jednakosti policijskih
službenika i sindikatom Hrvatski radnik podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske
prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske
Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama ( NN 155/2023 ), a koji je
Hrvatski sabor donio na sjednici 15.prosinca 2023. godine.
Sporne točke na koje smo se fokusirali su ustavnosti odredbe o ocjenjivanju
učinkovitosti rada službenika i namještenika (čl.10.), odredbe o promicanju u plaći na
temelju ocjene učinkovitosti rada (čl. 29.) te čl. 46. Zakona.
Smatramo da Zakon u tim odredbama predstavlja značajnu prijetnju i ruši temelje
postojećih prava za oko 244 000 službenika i namještenika.
Osobito problematičnom i opasnom smatramo odredbu čl. 10.st.6. i st. 7. Zakona
kojom se uvodi još jedan dodatan način prestanka državne i javne službe, a to je da
državnom ili javnom službeniku i namješteniku koji je ocijenjen godišnjom ocjenom
učinkovitosti rada „ne zadovoljava“ prestaje služba.
Iz te odredbe proizlazi da je za prestanak državne i javne službe
dostatna samo jedna negativna ocjena „ne zadovoljava“ koju bi dao čelnik državnog
tijela ili čelnik javne službe odnosno osobe/osoba koje oni ovlaste za donošenje odluke
o ocjeni učinkovitosti rada službenika i namještenika za prethodnu kalendarsku
godinu.
Posebno zabrinjavajuće je i to što Zakon ne predviđa nikakve mehanizme pravne
zaštite u odnosu na ocjenu „ne zadovoljava“ donesenu od strane čelnika državnog
tijela ili javne službe.
Zakon uopće ne donosi razrađene kriterije ocjenjivanju učinkovitosti rada, nego u čl.
10.st.8. i st.9. propisuje donošenje dviju različitih uredbi o postupcima, kriterijima i
načinu ocjenjivanja. Za službenike i namještenike u državnim tijelima uredbu bi
trebalo predložiti tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, a za
službenike i namještenike u javnim službama tijelo državne uprave nadležno za rad.
Naš sindikat smatra da ovakvo zakonsko rješenje po kojemu se donose posebne uredbe
za državnu i javne službe od strane različitih tijela državne uprave može dovesti do
različitog postupanja u istim situacijama.
Smatramo da osnovni kriteriji za ocjenjivanje moraju biti propisani Zakonom, dok bi
se uredbama moglo prepustiti samo uređivanje postupka i načina ocjenjivanja koji se
razlikuju ovisno o tome radi li se o državnoj ili javnoj službi, uzimajući u obzir
specifičnosti svake od njih. Smatramo da nedostatak zakonom utvrđenih granica kod
ocjenjivanja učinkovitosti rada službenika i namještenika, odnosno prepuštanje
izvršnoj vlasti da u cijelosti podzakonskim aktima regulira predmetnu materiju,
osporavane odredbe čini protivnim Ustavu Republike Hrvatske jer Vlada prema
vlastitom nahođenju uredbama uređuje materiju koja je morala biti uređena zakonom.
Godišnja ocjena učinkovitosti rada službenika i namještenika iz čl. 10.st.1. i st.2.
Zakona ima izravan utjecaj na visinu plaće tako da službeniku i namješteniku raste
plaća stjecanjem prava na dodatak na plaću na temelju ocjene njegove
učinkovitosti rada, a visina dodatka na plaću određuje se prema ukupnom broju
bodova ostvarenih na temelju godišnjih ocjena učinkovitosti rada u skladu s
odredbama Zakona.
Člankom 19. Zakona je propisano da službenik i namještenik stječe 6 bodova kada je
za prethodnu kalendarsku godinu ocijenjen ocjenom „izvrstan“, 4 boda kada je za
prethodnu kalendarsku godinu ocijenjen ocjenom „naročito uspješan“, 2 boda kada je
ocijenjen ocjenom „uspješan“, dok službenik i namještenik koji je ocijenjen ocjenom
„zadovoljava“ ili „nije zadovoljio“ ne stječe bodove.
Zakon je pored vrlo visokih kriterija za stjecanje prava na dodatak na plaću za
učinkovitost rada propisao člankom 29. Zakona daljnje ograničenje rasta plaće.
Ograničenje promicanja u plaći
Članak 29.
(1) Tijekom jedne kalendarske godine najviše 5 % od ukupnog broja zaposlenih
službenika i namještenika državnog tijela ili javne službe može dobiti ocjenu
»izvrstan«.
(2) Tijekom jedne kalendarske godine najviše 15 % od ukupnog broja zaposlenih
službenika i namještenika državnog tijela ili javne službe može dobiti ocjenu »naročito
uspješan«.
Sindikat smatra da je Zakon odredbom čl. 29. unio diskriminatornu formulu te
ustavnopravno neprihvatljivo ograničenje broja službenika i namještenika državnih
tijela i javnih službi koji mogu biti ocijenjeni ocjenom „izvrstan“ i ocjenom „ naročito
uspješan“ te se time narušava princip „ista plaća za isti rad“.
Osporena odredba čl. 29.Zakona stavlja u neizvjestan i nejednak položaj veći broj
građana, oko 244 000 službenika i namještenika, bez obzira na objektivnu učinkovitost
njihovog rada koja opravdava ocjenu „izvrstan“ ili ocjenu „ naročito uspješan“, jer
njihovu ocjenu dovodi u vezu s ukupnim brojem zaposlenih službenika i namještenika
državnih tijela ili javne službe.
Podnesenim prijedlogom smo ukazali kako prilikom primjene osporene odredbe čl.
29.st.1. i st.2. postoji objektivna opasnost da u skupini od najviše 5 % odnosno 15%
od ukupnog broja zaposlenih službenika i namještenika državnog tijela ili javne
službe koji će biti ocijenjeni najvišim ocjenama „izvrstan“ i „naročito uspješan“ neće
biti pomoćnog i tehničkog osoblja nego da će najviše ocjene biti rezervirane za
visoko kvalificirani stručni kadar državnog tijela ili javne službe.
Smatramo kako ocjenjivanje učinkovitosti rada službenika i namještenika jednom
godišnje za prethodnu kalendarsku godinu ima tako dalekosežne posljedice da, među
ostalim, ugrožava akademske slobode i sveučilišnu autonomiju.
Uvođenjem još jednog dodatnog sustava ocjenjivanja i nagrađivanja Zakonom o
plaćama u državnoj službi i javnim službama, pored onog propisanog Zakon o
visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ( NN 119/22), nastavnike i
znanstvenike se stavlja u nepovoljniji položaj te se, de facto, otvaraju vrata političkoj
kontroli sustava visokog obrazovanja i znanosti. Umjesto zajamčene slobode
znanstveno istraživačkog rada, nastavnike i znanstvenike se učestalim ocjenjivanjem
usmjerava na borbu za sigurnost radnog mjesta.
Također smatramo da se bit propisanog sustava ocjenjivanja se svodi na
stavljanje cijelog sustava pod izravnu političku kontrolu izvršne vlasti pod krinkom
potrebe ocjenjivanja učinkovitosti rada.
Godišnje ocjenjivanje nije moguće sagledati bez implikacija političke kontrole od
strane izvršne vlasti koja ima takav doseg da jednom negativnom ocjenom dovede u
pitanje radno pravni status, odnosno radno mjesto profesora, nastavnika,
znanstvenika, kulturnih radnika itd.
Svi ćemo biti izloženi opasnosti od otkaza koji nam može dati čelnik tijela (dekan,
ravnatelj, ravnatelj ustanove itd.) na temelju jedne jedine negativne ocjene bez
mogućnosti ulaganja učinkovitog pravnog lijeka na godišnju ocjenu. U tom slučaju
jedino preostaje pokrenuti radno pravni spor prema općim propisima o radu, a koji,
bez obzira na propisanu žurnost postupanja, traju godinama.
Zakon je svojim osporavanim odredbama dao širok prostor raznim potencijalnom
zlouporabama pozicija moći i političkom utjecaju na državne službenike i
namještenike u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, osnovnim i srednjim školama
te u kulturi i umjetnosti.
Jednako tako, upitan je i smisao prigovora na godišnju ocjenu s obzirom da je
Zakonom propisan maksimalan postotak službenika i namještenika koji mogu biti
ocijenjeni godišnjom ocjenom „ izvrstan“ i „naročito uspješan“. Iz Zakona ne proizlazi
mogućnost promjene godišnje ocjene jednom kad Povjerenstvo po uloženom
prigovoru utvrdi da određeni službenik ili namještenik zaslužuje npr. ocjenu
„izvrstan“, a osobito u slučaju ako je kvota, odnosno maksimalni postotak službenika i
namještenika koji mogu biti ocijenjeni godišnjom ocjenom „izvrstan“ već popunjena.
Jedino bi sustav ocjenjivanja koji bi zakonom bio ustrojen kao sustav uzajamnog
(obostranog) ocjenjivanja mogao ispuniti očekivani kriterij objektivnosti i pravičnosti
godišnje ocjene službenika i namještenika.
Takav bi sustav uzajamnog (obostranog) ocjenjivanja, pored ocjene učinkovitost rada
službenika i namještenika ocijenio i kvalitetu rukovođenja uzimajući u obzir ocjenu i
mišljenje podređenih službenika i namještenika koje se ocjenjuje.