OPRAVDANI ŽAL ZA EUROVIZIJOM NAŠE MLADOSTI

Odavno znamo da se nekad omiljena Eurovizija našeg djetinjstva pretvorila u freak show.

U glavi još imamo nostalgične flash backove nekadašnjeg omiljenog glazbenog natjecanja koje je znalo iznjedriti i prave evergreene.

Ali, kako se sustav zapadnih vrijednosti godinama pomalo srozavao do ove nakazne kaljuže u kojoj grcamo danas i Eurosong je nekako simbolično devoluirao ukorak s općom dekadencijom društva.

Tu smo gdje jesmo.

Evo, kao što i ženske izbore ljepote i sportska natjecanja orobiše trans muškarci, bilo je za očekivati da će moćni trans lobi morati pogurati za pobjednika otužnu spodobu pogubljenog spola, pardon, roda, da budemo u trendu.

Nebinarno nešto, they/them i te budalaštine. Cinici bi rekli, ajd moglo je bit i gore pa je tajnoviti i svemoćni žiri mogao nametnuti Izrael, budući da je Ukrajina već dulje demode. No kad već toliko ekstremni izbor kod naroda nije mogao proći, onda je morao biti neki rodno zbunjeni nesretnik u roza paperju.

A što se našeg Marka tiče, sviđala vam se pjesma ili ne, činjenica jest da ima fantastičnu energiju, dance i rock štih s našim folk prizvukom, pjevna je i uđe lako u uho.

Da, i stil cijele njegove ekipe na pozornici je prilično bizaran, ali to ne iznenađuje, određena doza ekscentričnosti na ovakvim natjecanjima poželjna je i efektna. Pa prošla su davno vremena kad bi starmali pjevač u odijelu á la Ivo Robic ukipljen i decentan sve pomeo otpjevavši neku prekrasnu baladu.

Bilo kako bilo, pjesma ne zrači bolešću, perverzijom, sodomijom, genderizmom i nakaradnošću.

Uvijek će se naći naših dežurnih überteoretičara koji i u istarskom boškarinu vide sotonu, al ajmo to zanemariti. Ne pretjerujmo, nije bas da ,,iz svake mire tri vraga vire.” Get real.

Čestitke našem predstavniku, skromnom i jednostavnom dečku koji je kroz svoju ritmičnu i zanimljivu autorsku pjesmu uspio ujediniti ovaj bedasti hrvatski narod.

Ajd bar smo malo skrenuli misli s izbornog cirkusa. Bar malo.

I da, usporedbe s fenomenom Jerusaleme su ipak neukusne.

Dobro znamo zašto…ono je imalo posebnu težinu i gorčinu, bilo je nekako nenormalno, a ovo je ipak u domeni ,panem et circenses’. Pa neka je, ajde, treba se malo i opustiti, dajte nam malo kruha i igara da kolektivno ne poludimo do kraja.