POMPOZNI NOVI PROSVJED NASANJKANIH SINDIKATA

U subotu 21. 3. , na Europskom trgu u Zagrebu, šest sindikata javnih službi organizira prosvjedni skup ,,Sindikalno proljeće”.

Tri su iz prosvjete: Školski sindikat Preporod, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja.

Budući da Vlada i dalje ignorira sindikate, ili je, da upotrijebimo omiljeni eufemizam, izostao socijalni dijalog, ovim prosvjedom oni traže nastavak dijaloga, kao i to da se započnu pregovori o granskim kolektivnim ugovorima, kojih nema već četiri godine.

Također se traži da se stvari dogovaraju sa svim sindikatima, a ne samo s dva, a da onda dogovorene stavke vrijede za sve sindikate.

Da podsjetimo, 10. 6. 2025. potpisan je sporazum koji Vlada ignorira i o kojem šuti, a njime je perfidno spriječila najavljeni štrajk u OŠ, SS i na fakultetima.

Kako je tim sporazumom potpisanim u procesu mirenja, navodno, dogovoren model rasta plaća te je uređeno pitanje evidencije radnih sati i pune norme nastavnika, sindikati su odustali od industrijskih akcija planiranih za kraj školske godine.

I tako su OPET perfidnim manevrima vladajućih i po tko zna koji put reprezentativni prosvjetni sindikati nasanjkani.

Zrinko Turalija, predsjednik NZSSŠH kaže: ,,Zato moramo ići dalje, da budemo vidljiviji i da nas se čuje pa možda prisilimo, odnosno privolimo drugu stranu na razgovor“.

Da, to baš zvuči uvjerljivo i vjerojatno.

Nakon što su štrajkovi i prosvjedi oko kojih se dizalo puno medijske halabuke i pumpao adrenalin učitelja podbacili, eventualni entuzijazam prosvjetara se u potpunosti ispuhao.

Vidjeli su i shvatili da od cijele priče nema ništa, da su samo izmanipulirani i iskorišteni u neke druge svrhe.

Najžalosnije od svega je to što su se učitelji već naviknuli na takva omalovažavanja i vrijeđanje zdravog razuma.

Da podsjetimo, dogovor na kraju nije postignut, jer su na zadnju ponudu Vlade pristala samo dva reprezentativna državna sindikata iz policijske branše, a svih 11 sindikata javnih službi odbilo je smiješno mizernu ponudu 1+1+1, što čak nije, kako oni kažu, 3 posto na razini godine, već 1 posto, a treća rata se čak prenosi na 2027.

Tih tri posto je zbilja smijurija, pa samo inflacija je 4 posto, a i dalje konstantno raste i sve je naočigled skuplje i skuplje iz dana u dan.

Vlada pokušava dobiti na vremenu i zavlači sindikate, šikanira ih i omalovažava.

Najjadnije je to što je uvijek neka kriza kad sindikati traže da im se podeblja njihova i dalje najniža plaća na razini visoke stručne spreme. Sad je, eto, energetska kriza.

Svijet na rubu rata, a učitelji bi opet samo pare.

A ako malo bacite pogled na vijesti, vidite da se love uvijek ima tamo gdje vlast misli da je treba preusmjeriti, od privatnih tvrtki i vladinih dugova raznim velikim kompanijama do održavanja ogromnog birokratskog aparata naše smiješno male zemlje s apsurdno velikim brojem gradova i općina, a time i nevjerojatnim brojem zaposlenih u njihovoj upravi.

Po medijima se piše kako nam BDP raste, da se super živi, nikad bolje, e, ali za gramzivu prosvjetu nikad se nema.

I onda, zapravo, dolazimo do srži problema: zašto se tako loše i slabo zastupa interese prosvjetara?

Zašto se vječno popuštalo, kalkuliralo, pristajalo na loše kompromise i mizeriju?

Zna se dobro koja je tu psihologija: arči se tamo gdje se može, tlači se tamo gdje se to dopusti, ignorira se tamo gdje se vidi da to prolazi.

Isto je i na poslu i privatno, vrijede isti mehanizmi i načela.

I nakon promašenih nedavnih štrajkova i prosvjeda, i dalje se prosvjetare ne doživljava.

Mislite li da će ovaj prosvjed pretencioznog imena učiniti neku razliku?

Ako to mislite, dođite i podržite, živi bili pa vidjeli.