MAMA, ZAŠTO NE MOGU U SLIKOVNICI POVEĆATI CVJETIĆ?! 4000 BUDUĆIH ĐAKA NIJE U STANJU UPISATI PRVI RAZRED!
10 posto od ukupnog broja prvašića, njih oko 4000, dobilo je odgodu upisa u 1. razred!
Razlozi su različiti, od zdravstvenih i psihofizičkih do socijalne nezrelosti i problema s grafo-motorikom.
Ukratko, radi se o općoj nezrelosti djece za polazak u školu, ali zanimljivo je da ima i dosta zahtjeva roditelja.
Neshvatljivo je da će neki roditelji djecu radije dvaput slati u predškolu da se ,,još malo igraju”, tako da ima prvašića koji se s gotovo 8 godina tek upisuju u 1. razred.
To su nove generacije male djece kod kojih enormna zastupljenost tehnologije u svakodnevnom životu umjesto prave igre i doživljaja svijeta evidentno uzima svoj danak.
Odgajamo djecu koja i prije nego prohodaju u rukama drže ekrane mobitela i tableta i spretno skrolaju i klikaju, a ne znaju još ni govoriti. Pisali smo o tome u prethodnom postu, o groznom aspektu digitalne ovisnosti kod male djece.
Roditelji, a da ih ovim ne osuđujemo, idu linijom manjeg otpora i nemirnu djecu ili pak onu kojoj je dosadno smiruju i zabavljaju na najlakši mogući način dajući im u ruke ekran koji ih u roku keks hipnotizira i smiri.
Ma, zašto bi im dali lutkice, autiće, slikovnice, bojanke kad je ovo jednostavnije i djeci beskrajno uzbudljivo?
A i nema rizika da će tu igračku nakon 5 ili 10 minuta baciti na pod kad im dosadi, jer ovakvog adrenalina i droge ne mogu se zasititi.
Zato je maloj djeci jako zakržljala fina motorika i imaju nerazvijenu grafomotoriku. Ima djece koja ne znaju uopće držati olovku kad krenu u 1. razred, teško prate crtu na papiru, a muče se i s precrtavanjem nečega s papira.
Posljednjih godina i uslijed trenda sve zastupljenije digitalne tehnologije u životima male djece, jasno je da su i ova zaostajanja u zrelosti i motorici uglavnom posljedica toga. Djeca nemaju ni prilike iskusiti stvarni život, opipati i upiti teksture, mirise i zvukove pravog svijeta oko sebe, skakati se i penjati, igrati loptom, zamazati, padati i ogrebati koljena. Udaljila su se od stvarnosti, prirode i opipljivog, pravog života oko sebe i nemilice bulje u ekrane.
,,Mi se udaljavamo od prirode, mi se udaljavamo iz nekih različitih situacija koje nam stvaraju uvjete za učenje”, rekla je izv. prof. dr. sc. Katarina Pavičić Dokoza, ravnateljica poliklinike Suvag.
“Primjerice, djeca u vrtićkoj dobi znaju, kada dobiju slikovnicu, unutar slikovnice pokušati povećati cvjetić. Kao što to rade na mobilnim ekranima”, rekla je Mirosavljević.
“Ono što je najbitnije da dijete bude naučeno socijalizaciji, brizi o sebi, da znaju doći od kuće do škole samostalno, da prepozna opasnost na cesti”, rekla je Mirosavljević.
“Razvijanje fonoloških sposobnosti je preduvjet dobrog razvoja čitanja i pisanja. Hodajte s djecom, pokazujte predmete oko sebe, imenujte predmete, koje je prvo slovo, igre slovo na slovo. Jednostavne stvari, rima, pjevanje, stvaranje rime”, rekla je Dokoza.